S konceptom “jutro nakon” ste upoznati još tako od prošlogodišnje kolumne o Ivanu Rakitiću, osnovna ideja jutra nakon je smirivanje tenzija uz uobičajeni otpor mišljenjima mase koja je željna spektakla, a ne suštine.
“Analitičar” Hrvoje Vejić je u intervjuu za Sportklub rekao da vjeruje da Hajduk može osvojiti titulu ako dovede Antu Rebića jer on ima taj famozni karakter, vjerojatno taj karakter ga je doveo od reprezentativnog startera do izbacivanja iz “obitelji” , a na klupskoj sceni od Milana do viška u Besiktasu. Povratak Rebića donekle podsjeća na onaj Nikole Kalinića, s tim što je Kalin još veća priča, zato što je bivši kapetan. Razlozi potpisivanja igrača problematičnog ponašanja bližeg kraju karijere nego primeu je isti da se udovolji Stipi sa Spinuta koji ne želi igrače koje treba guglati i medijima koji su jednako kao i publika opsjednuti našom dicom i velikim imenima, a bivši reprezentativac je sve to i uz to ranije nije imao priliku igrati ovdje, pa ima želju za dokazivanjem.
Ali hajmo prvo o Goranu Vučeviću koji je kao sportski direktor trebao izvršiti uvid u povijest donošenja odluka, prije svega da ne ponovi pogreške prethodnika, naprimjer Kalinića, Vitalija i Nikoličiusa, s tim da je Goranova uloga bliža Nikolinoj, nego Vitalijevoj koji je bio u sjeni Gattusa, ili Nikoličiusovoj koji je bio u Lukšinoj sjeni. ali fascinantno je u stvari kako je jednom odlukom uspio objediniti pogreške dvojice prethodnika, evo i kako. Kada sam pisao da je transfer sličan Kalinićevom, pored velikog imena i problematičnog ponašanja ima još nešto jako važno, a to je potreba Hajduka za profilom kojeg potpisuje, odnosno krivi izbor pozicije koju dovedeni popunjava, kako je Nikoličius trebao Valdasu dovesti krilo ili šesticu koja je bila potrebnija od napadača opterećenog ozljedama, tako je u ovom momentu Hajduku potrebniji prije svega štoper, po mogućnosti lider, a ne krilo/napadač van forme koji će uz to biti visoko na platnom spisku. Je li moguće da sportski direktor u 2025 pored /“svih dostupnih platformi za gledanje igrača, svih konekcija koje bi mogao / trebao imati prvo dovodi igrača koji nije po željama trenera, drugo potencijalno je problematičan za svlačionicu, a treće ne i najmanje bitno donosi istu odluku kao prethodnici kao da nije poučen njihovim greškama, kao da ne poznaje povijest populističke bolesti i ne može pretpostaviti ishod iste.
Real Madrid
Zašto novog sportskog direktora ne zanima povijest bolesti vjerojatno nećemo saznati nikada, jer bitnije pitanje je tko će iduć doći, nego suština problema koji se pokazuje problematičnim za klub i kočnica su napretku.
Ako je po ičemu Hajduk, Real Madrid, onda je po populističkom dovođenju velikog imena koje u tom trenutku nije potrebno ekipi, ne radi se tu o nogometnim kvalitetama, već o tome kako se uklapa u tim i koliko je istom potreban. Da se razumijemo, nije Rebić, Mbappé, ali je u jednakoj mjeri nepotreban Hajduku, kao Francuz, Realu.
Real je u trenutku dovođenja Mbappéa trebao napadača koji će biti iskoristiv u više uloga i u različitoj minutaži kao Joselu, a ne igrača koji uz zvjezdanu prašinu donosi manje-više iste stvari kao i Vinicius. U prevedenom mijenjao si suštinu za marketing i na kraju nisi dobio ni igru, niti rezultat. S druge strane Rebićev problem je malo drugačiji, transfer je kako smo rekli populistički, a problem strateški i više nego taktički. Strateški je zato što je Hajduk prošle zime kupio Šegu koji nije korišten na pravi način, pa je stvorena iluzija da nije taj kalibar, tako da opet dolazimo do problema rada novog SD-a, zna li on da je Hajduk prije pola godine platio odštetu za igrača koji će vrlo vjerojatno završiti na klupi I uz put pitanje za predsjednika. Imate li strategiju koja ide dalje od one Lukšine i zašto nemate? Problem s taktičke strane je manji nego kod Mbappéa ili Viniciusa, ali ima dodirnih točaka, jer nije u korelaciji s ispunjavanjem suštine najboljeg igrača. Uzmimo u obzir da će Garcia upotrijebiti Rebića kao napadača i da će time ostaviti Šegu na krilu i sa strateške strane ispuniti cilj da oba pojačanja budu na terenu, ali to otvara veliko pitanje kakvog smisla ima spuštati Livaju na poziciju niže, koliko god je genijalan Marko kao razigravač, ipak ga ne treba gurati dalje od gola, jer je i s dolaskom Rebića i dalje najopasniji igrač ekipe, te projektirani prvi strijelac. još jedan taktički problem Rebića je isti kao Mbappéov, upitno je koliko će igrati obranu. I kada je Hajduk već birao dovesti krilo ili napadača prije još jednog stopera, onda je trebao tražiti igrača koji je realovskim rječnikom Joselu, a ne Mbappé, ali ako je Real mogao promašiti s njim, zašto Hajduk iz sličnih razloga ne bi s igračem koji je daleko od svog primea i ako su oni mogli, zašto ne bi i mi.
Zaključak
Kako nakon svega ne napisati već napisano i donijeti neki pametan zaključak. Možda je za kraj najbolje napisati da se Hajduk ovim pojačanjem nije približio osvajanju titule, ali se zato dodatno ukopao u rov jeftinog populizma i dekadencije, jer tek kada počnete mijenjati loše navike možete se nadati nečemu.
